Mješovita srednja škola Safet Krupić

Bosanskokrupsko srednjoškolsko obrazovanje prolazilo je kroz različite periode djelovanja i u skladu sa društvenim promjenama i prioritetima u odgojno-obrazovnom sistemu, uvijek nastojalo biti blisko osnovnom nosiocu obrazovnog i odgojnog procesa – učitelju, nastavniku, profesoru.

I krenulo se sa srednjim obrazovanjem 1946./1947. godine sa pripremnim razredom šegrtskog tečaja u Bosanskoj Krupi. Evidentirani razredni starješina u toku ove školske godine je Simo Svjetlica. U pripremnom odjeljenju su učenici iz Bosanske Krupe, Arapuše, Ćojluka, Hašana, Lušci Palanke.

I najzad, školska 1947./1948. godina, SNO Bosanska Krupa, odnosno Povjerenstvo za industriju i zanatstvo donosi naziv da se škola zove „Državna zanatska škola“. Tada se u prvi razred osim muškaraca upisuju i djevojke, tako da već tada imamo mješovita odjeljenja po strukama i zanimanjima od krojač-ica, obućar, frizer (brico), mašinbravar, elektromehaničar i učenika građevinsko-stolarske struke.

Školske 1954./1955., škola dobiva naziv „Škola učenika u privredi“. Migracijska pokretljivost stanovništva koja je prisutna od ranije, a pogotovo kada je riječ o podgrmečkim selima, učinili su da se isti usmjeravaju urbanoj sredini. Ekonomkim jačanjem Bosanske Krupe raste i potreba za kvalitetnim obrazovanjem mladih.

Tada je direktor škole bio Hasan Dizdarević, da bi veoma brzo bio imenovan Adem Šertović kojeg se dobro prisjećaju generacije učenika-ca rođene 1950. godine i kasnije.

godine Škola sa praktičnom obukom dobiva naziv „Safet Krupić“, po istaknutom humanisti i filozofu.

godine objekt školske zgrade sa praktičnom obukom „Safet Krupić“ se proširuje, da bi dogradnjom i objedinjavanjem sa gimnazijom već 1974. godine došlo do stvaranja Školskog centra „Safet Krupić“.

Dolaze kadrovi koji su do neku godinu bili učenici gimnazije „Veselin Masleša“ ili Škole sa praktičnom obukom „Safet Krupić“ Bosanska Krupa i isti se zapošljavaju kao budući profesori općeobrazovnih ili stručno-teorijskih predmeta.

Direktor Školskog centra bio je Milan Ivanišević da bi 1975. godine bio imenovan Bogdan Gvozdenović. Samo godinu dana je bio u školi nakon čega se seli u Banju Luku.

Pri Školskom centru „Safet Krupić“ Bosanska Krupa, već počinju sa radom i pripremama odjeljenja tehničkih škola mašinske i drvne struke. Uspostavljen je kontakt sa Školskim centrom „Slavko Žardin“ u Bihaću gdje su upisani učenici iz Bosanske Krupe u dotične tehničke škole. Samo su pohađali prvi i drugi razred, da bi već treći i četvrti razred završavali pri Školskom centru „Safet Krupić“. Bio je to period snažnog buđenja interesa za obrazovanje ove vrste.

Imenovan je za direktora Svetozar Ličina čiji mandat traje do 1983. godine, da bi postao generalni direktor RO VOC „Safet Krupić“. Bosanska Krupa sa dva OOUR-a, metalne i drvne struke.

Za direktora metalne struke biva imenovan gospodin Sead Džafić, a drvne struke gospodin Lazo Lazić.

Školske 1987./1988. godine za direktora drvne struke imenovan je Stanić Miroslav, čiji mandat traje sve do 1992. godine, a za direktora metalne struke 1991. godine imenovan je Šepić Kemal.

Rat čini svoje. Učenici i nastavnici sučeljavaju se s najtežim iskušenjem u historiji svog postojanja. Vječno će ostati u analima ove škole, sjećanju i prisjećanju profesora i roditelja da je mimo našeg grada izmještena škola u naselje Bajrići, općina Cazin. Zahvaljujući entuzijazmu, direktor škole Ferid Saračević, uspio je okupiti profesore i učenike i krenuti sa istim u novu bitku – realizaciju nastavnog plana i programa u ratnim uslovima, sa učenicima smještenim u 19 učionica koje su davale nadu za opstanak bosanskokrupskog obrazovanja. U tom periodu školu je pohađalo 560 učenika-ca.