Dvadeset prvog aprila 1992. godine napadnuta je Bosanska Krupa. To je dan kada su Krupljani sa desne strane Une morali napustiti svoje domove, ulice i sela, te pod kišom granata potražiti spas života na drugoj strani rijeke Une. Današnji datum se pamti i kao dan kada je pružen otpor agresiji na Bosansku Krupu i on se svake godine obilježava na prigodan način. Delegacije općinskih i kantonalnih vlasti, boračkih organizacija, pripadnika 511. slavne, zajedno sa učenicima, građanima, prijepodne su obišle spomen-obilježja i šehidska mezarja, položile cvijeće i na taj način odale počast poginulim borcima, a večeras će u Domu kulture biti upriličena i akademija Patriotske lige.
– Ovo je jedan od najtužnijih dana u novijoj historiji Bosanske Krupe, dan kada su oni koji nisu željeli jedinstvenu, suverenu državu, građanima ovog grada namijenili jedan težak period. Dan je kada je počeo egzodus, ali i dan koji je označio početak ponosa i slave građana i njihove 511. slavne bbr. – kaže njen tadašnji pripadnik, a danas prvi čovjek Općine, načelnik Armin Halitović.
Svih dešavanja u tom vremenu dobro se sjeća i član Patriotske lige Asmir Hadžipašić. Kaže da u to vrijeme nisu bili svjesni šta se zapravo dešava.
– Mislili smo da će to trajati nekoliko dana, da će se sve smiriti, međutim oteglo se 3.5 godine. Patriotska liga je u to vrijeme imala nešto naoružanja, ali nedovoljno da zaustavimo neprijatelja. Uspjeli smo samo zaustaviti progon, zarobljavanje našeg stanovništva. Bilo je vrlo teško. Prvih dana smo bili u samom gradu i uspjeli smo jednim dijelom i da odbranimo Bosansku Krupu od napada agresora, spašavali smo stanovništvo iz domova, išli s jedne na drugu stranu Une i to je trajalo sedmicu, nije se uspjelo sačuvati – dodaje Hadžipašić.
Progon i zarobljavanje stanovništva je spriječen, kako ističe načelnik Halitović, zahvaljujući malom broju naoružanih pripadnika Patriotske lige, Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava policije te građana.
– Spriječili smo neprijatelja da u Bosanskoj Krupi uradi ono što je uradio u Kozarcu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu. Uspjeli smo izdržati sve te atake i omogućiti građanima da sa desne bezbjedno pređu na lijevu obalu Une, a onda nakon više od 1200 dana da se vrate u svoj grad u kojem danas živimo ponosno i što je vrlo bitno sa istinom o tome šta se dešavalo od aprila 92. do septembra 95. godine – objašnjava načelnik.
Kako je 21. april 1992. okarakterisan kao najtužniji dan, tako je 17. septembar 1995. kao najsretniji, uprkos posljedicama i ogromnim gubicima.
– To je bilo nešto nezapamćeno. Jeste da smo mi borci bili van Bosanske Krupe na svojim linijama ali smo osjetili sreću što smo vratili stanovništvo i sjaj svome gradu – sjeća se Asmir Hadžipašić.
Ubrzo se život u Bosanskoj Krupi normalizirao. Sretni što su konačno u svojim domovima Krupljani su počeli raditi i obnavljati popaljeno, devastirano, uništeno. Danas, kazat će mnogi, žive normalno, baš kao i u ostalim sredinama naše zemlje, ali sa ožiljkom i pitanjem kako bi njihov grad i životi izgledali da nije bilo rata.
Podsjetimo, golgota više od 25000 stanovnika općine Bosanska Krupa trajala je 1244 izbjeglička dana. Krupljani su se svojim kućama uz pomoć boraca 511. slavne, 505. viteške i 503. slavne vratili 17. septembra 1995. Na putu do slobode život su izgubila 503 borca i starješine 511. slavne i Policijske stanice Bosanska Krupa, a otprilike tokom troipogodišnje agresije stradao je i isti broj civila. Više od 2000 stanovnika općine Bosanska Krupa preživjelo je lakša ili teža ranjavanja. Po povratku u Bosansku Krupu građani su zatekli više od 9.000 totalno uništenih objekata. Ono što je urađeno u poratnom vremenu je dokaz da agresor nije uspio u svojoj namjeri, jer Krupljani i dalje žive i vole svoj grad.